Konvertor rimskih brojeva
![Konvertor rimskih brojeva](/media/images/roman_numerals.webp)
Većinu života susrećemo se sa arapskim brojevima: oni nas uče u školi i na njima se gradi sva matematika na koju smo navikli. Svako od nas je verovatno čuo za postojanje rimskih brojeva, međutim, osim na brojčaniku sata ili u istorijskim tekstovima, retko ih srećemo.
Istorija rimskih brojeva
Pojava rimskih brojeva istoričari se odnose na period pre nove ere. Veruje se da je ispisivanje brojeva direktno povezano sa strukturom ljudskih ruku: brojevi I–III (broj IV je imao ovaj oblik verovatno do 19. veka) odgovaraju broju prstiju, broj V podseća na otvoren dlan sa četiri prsta pritisnuta jedan uz drugi i ispruženim palcem, a Ks izgleda kao dve ukrštene ruke.
Dugo je ovaj skup brojeva bio dovoljan za svakodnevne zadatke, ali su se razvojem trgovine tražile i oznake za veće brojeve. Tako su nastali brojevi L (50), C (100), D (500) i M (1000). Oznake ovih brojeva su već povezane sa rečima latinskog jezika, kojim su govorili stari Rimljani.
Rimski brojevi su korišćeni širom Evrope do kasnog srednjeg veka. U strahu od inovacija, Evropljani su se odupirali pokušajima numeričkih reformi. Neki reformatori su se čak morali suočiti sa inkvizicijom. U KSIII veku, italijanski naučnik Fibonači (Leonardo iz Pize, Leonardo Pizano) uspeo je da ubedi najpre krug naučnika, a potom i celokupnu javnost, u niz prednosti arapskih brojeva, sa kojima se susreo na jednom od svojih putovanja. Istovremeno, potpuni prelazak sa upotrebe rimskih brojeva na arapski trajao je oko četiri veka, tokom kojih je kombinacija rimskih brojeva sa arapskim bila sasvim normalna za evropsku matematiku.
U Rusiji su se sistem arapskih brojeva takođe tretirali sa oprezom i dugo su bili oprezni da ga koriste. Tek na prelazu iz KSVII-KSVIII veka, za vreme vladavine Petra I, arapski brojevi su postali rasprostranjeni među stanovnicima slovenskih zemalja.
Uvođenje arapskih brojeva uveliko je pojednostavilo aritmetiku izračunavanja. Dakle, zahvaljujući prelasku naučne zajednice na arapske brojeve, sva kasnija naučna otkrića u oblastima matematike, fizike i hemije postala su moguća.
Tako je zamena rimskih brojeva arapskim postala polazna tačka za tehnički i kulturni napredak čovečanstva. Teško je poverovati da se toliko poznatom i poznatom fenomenu ljudi vekovima žestoko opirali.
Razlika između rimskih i arapskih brojeva
Glavna prednost koja je omogućila arapskim brojevima da zamene rimske brojeve je jednostavnost njihovog pisanja i čitanja. Za pisanje brojeva arapskim brojevima koristi se pozicioni sistem brojeva, koji podrazumeva jasnu zavisnost vrednosti svake cifre od njenog položaja u broju. Pokazalo se da je ovaj sistem mnogo jednostavniji i jasniji od niza glomaznih pravila koja sačinjavaju rimske brojeve.
Zanimljive činjenice
- U Litvaniji rimski brojevi mogu označavati dane u nedelji na putokazima, izlozima i poslovnim znacima.
- U Holandiji rimski brojevi ponekad predstavljaju spratove.
- U Italiji, pored straha od broja 13, koji je uobičajen za Evropljane, nesrećnim se smatra i broj 17. Moguće objašnjenje za to leži u grobovima starih Rimljana, na kojima su bili natpisi VIKSI. nije neuobičajeno, što znači „živeo sam“ ili „Moj život je gotov“. Ako natpis izrazite rimskim brojevima, dobijate VI + KSI = 6 + 11 = 17.
- Na Kubi se na kovanicama koriste rimski brojevi.
- Tokom vekova kada su rimski brojevi ostali standardni način pisanja brojeva širom Evrope, postojala su različita proširenja sistema dizajnirana da predstavljaju velike brojeve, od kojih nijedan nikada nije bio standardizovan.
U ovom trenutku, rimski brojevi su skoro potpuno izgubili svoj nekadašnji uticaj i veličinu, ali se ponekad još uvek mogu naći u knjigama, na fasadama zgrada ili kada se označavaju vekovi. Pozivamo vas da naučite osnove sastavljanja broja od rimskih brojeva – ovo će vam se sigurno učiniti zanimljivim i neobičnim.